Lijepe pjesme

 

Lijepe pjesme

Lijepe pjesme se ne pišu,

Lijepe pjesme se drže za ruke,

Sa lijepim pjesmama se ljubimo

po parkovima,

Ali ih nikada ne izvodimo

u pozorište,

Jer lijepe pjesme bojkotuju

svaki vid snobizma.

Lijepe pjesme zahtijevaju

i naročito lijepe luđake:

Djevojčice, dječake,

pošašavjele čiče.

Uslovljavaju vas,

Da se makar jednom u nedelji

pošteno nacvrcate,

Utoplite u vagonu treće klase,

Čitate Esme.

Lijepe pjesme posjeduju

i jednu neobično lijepu osobinu

Nasumičnog klijanja po trotoarima,

Pupnjanja u nižim razredima gimnazije,

Rascvijetavanja po korzou.,

A opet,

Još nijedan agronom nije dokučio

Čudesnu tajnu njihovog postanja.,

Pogrešno je reći da je za pjesmu,

Nužno kriva jedna Sanja, 

Olja.

Lijepe pjesme nisu na prodaju,

Njima se ne tvrdi pazar,

I uopšte se protive

svakom konvertovanju u valute.

Pjesnik nema tu sreću,

da pjesmu trampi za bon,

Pa često liježe praznog stomaka.

Lijepom pjesmom

uz najljepše želje prijatelju,

Nećeš napojiti žedne,

Nahraniti gladne,

Ta nijesi Bog.

Ali ćeš jednoj djevojčici bez majke,

Koja se prehranjuje sa odraslim

studentima,

i koja crveni nad svojom iscjepanom

haljinicom,

dan učiniti podnošljivijim.