Kada se jednom ugasi daleka zvezda Šibalba
Iz njene utrobe Iz jezgra njenog dojučerašnjeg
postojanja Emituju se talasi dovoljno snažni
Da opet objedine rasuto kamenje
Tako se iz umiruće Šibalbe
Rađa i do hiljadu novih zvezda
To ipak ne sprečava astronome da i dalje sumnjaju u njeno postojanje
Niti geologe da joj odreknu kamen koji nisu držali u rukama
Daleko je Šibalba Velike zemlje polažu prava na bušotine
ukoliko ih ima Niko ni da pomene
Dolazila je u džemperu sa irvasima Sedala tik do mene Molila
Pokloni mi svoju Šibalbu Tihim slovima pisati
Šibalbu iz grudi Zalog mog
sutrašnjeg smeha
Нема коментара:
Постави коментар